petak, 26.06.2009.
Ja, Lucifer...
Mama mi je rekla da moram nešto napisati... A meni se neda...
Težak je život bez interneta i to je sve što imam za reći...
Uglavnom zadnja knjigica koju sam pročitala je "Ja, Lucifer" autora Glena Duncana. Otkačeno, smiješno... Mjestimice malo naporno jer puno monologizira, ali ipak je to Lucifer... u ljudskom tijelu... pa mu moramo tolerirati što se teško koncentrira...
Svaka knjiga o vragu, je zapravo knjiga o nama, a ovaj je autor to odnio korak dalje pišući autobiografiju samog Lucifera koji je zaposjeo tijelo propalog pisca...
Uglavnom, kratak sadržaj i besplatno poglavlje na stranicama Algoritma.
- 16:41 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
srijeda, 06.05.2009.
Triput hura za Macana!
Samo kratka napomena za one koji mogu/hoću/vole čitati dječje knjige. Zapravo više je to knjiga za djecu i mlade i one malo starije koji se još vole smijati. Naravno da se radi o nastavku knjige Dlakovuk, koju sam već spominjala. Jadnorog je drugi dio niza, kojem želim puno puno puno nastavaka.
Kratki, mali (stvarno mali format) fantasy sa zdravom dozom horor scena aktualizira kojekakve mitove na neobične načine, a sve to uz šarmantno društvo Atene, Kosjenke i Josipe.
U ovom nastavku Mačak je još zajedljiviji, fusnote češće a završetak pravi akcijski!
Tek toliko da znate vukodlak je osoba koja se pretvara u vuka a dlakovuk vuk koji samo glumi da je ljudsko biće (a ako mu ukradete rep možete ga natjerati da hoda s vama). I nije svaki konj jednorog pa tako ni svaki jednorog nije konj, a poneki jednorog može biti baš jadan…
prva tri poglavlja Dlakovuka pročitajte ovdje.
prva tri poglavlja Jadnoroga pročitajte ovdje.
- 15:37 -
četvrtak, 05.03.2009.
O nečitanju, neoriginalnosti i Kamenom srcu
Dođu mi ta razdoblja kad sam toliko zaokupljena pričama koje sam već pročitala da jednostavno ne mogu skupiti dovoljno koncentracije za čitanje nečeg novog. Onda me opet uhvati strašna grižnja savjesti jer vrijeme i nove knjige prolaze kraj mene i ima ih sve više i više i više i toliko dobrih priča nikada neću sresti. Zastrašujuća je to pomisao.
Ponekad i poneka moja priča dođe u formu crnog na bijelom – iako vrlo rijetko i kao pravilno nikad do kraja. U zadnje vrijeme jedna je došla čak do 65 stranice. No nije me više strah da neću završiti nego da hoću ali neće biti originalno. Neoriginalno mi je gora kritika od loše ili dosadno ili … No, kako me mama malo pogodila u živac ističući ono Čega sam i sama bila svjesna evo nekoliko neoriginalnih ali ipak prekrasnih uradaka (glazbenih ovaj put…).
Evanescence – Heart-shaped box (u originalu Nirvana)
Tarja Turunen – Poison (u originalu Alice Cooper)
Him – Wicked game (u originalu Chris Isaak)
I na kraju kratka preporuka - Charlie Fletcher : Kameno srce
Knjiga za mlade (nekako im ne mogu pobjeći u zadnje vrijeme), fantastična priča koja se odvija na ulicama Londona. Za nekoga tko je bio u Londonu ili namjerava tamo uskoro putovati, moglo bi biti zanimljivo pročitati ovu priču u kojoj su vrlo aktivni likovi kipovi s ulica i pročelja zgrada Londona. Mene je kupio zmaj na naslovnici, ali kako ne bismo smjeli suditi po koricama možda bi bilo dobro da vam spomene i vrlo žive i pomalo strašne opise kamenih vodoriga koje napadaju dvoje djece izgubljene u tom ne-Londonu. Jedina zamjerka jest ta da priča nije gotova, radi se o prvom dijelu trilogije a drugi dio još nije preveden…
- 15:36 -
četvrtak, 15.01.2009.
Dobre priče i dobri tračevi...
Mnoge knjige uzmemo u ruke, pročitamo, odložimo i tu je kraj. Mnogih se kasnije sjetimo. Ali samo neke priče uistinu zavolimo. A poneki put to i nije zbog same priče, već dijelom i zbog razdoblja života na koji nas podsjeća. Zbog osoba s kojima smo tu priču podijelili... Zbog neke sretne uspomene s kojom se priča isplela i tako dalje nastavila putovati s nama.
Neke su nam priče dragocjene.
No često je iznenađujuće koliko drugi ljudi mogu imati različitu percepciju nekih događaja. A isto je tako i s pričama. Dok ti netko oduševljen i vidno zatravljen preporuči i na brzinu prepriča sadržaj knjige "koju jednostavno moraš pročitati", ne može pritom zajamčiti i to isto oduševljenje.
A prepričani sadržaji uglavnom ostave sasvim različiti dojam od stvarnog čitanja. Kao trač... Kao loš trač koji kruži uokolo sastavljen od samo komadića cijele priče...
A takav dojam ostavljaju i filmovi snimljeni po knjigama. Čak i dobar film je tek dobar trač. Jer uvijek je to nečija tuđa vizija priče različita od one koju si složiš u glavi dok čitaš sam.
Iako je čitanje prije filma preporučljivo kako si ne bi pokvarili uživanje u cjelovitoj priči, pretpostavljam da ni čitanje knjige prije filma baš ne ide ni filmu u prilog. Onda sa sigurnošću znaš što sve nedostaje...
Iako ova čisto metafizičko-književnoteorijsko-filmskokritičarska rasprava ne vodi nekom smislenom zaključku, evo vam moje preporuke dobrih tračeva koje se isplati pogledati:
Kronike Spiderwick – u kojem su fantastični likovi napravljeni u CGI prema ilustracijama jednog od meni najdražih ilustratora
Charlie i tvornica čokolade – koji dostojno prenosi zločesti duh pisca originalne priče
Lav, vještica i ormar – koji je vrlo dinamičan i gotovo ništa ne nedostaje
Petar Pan (2003) – meni najdraža ekranizacija
Pokretni dvorac (anima – Hayao Miyazaki) – sa znatnim odstupanjima od priče ali jednako neobično i veselo
Harry Potter i zatočenik Azkabana – s pravom mjerom izbačenog i zadržanog da priča ostane smislena a jednako zanimljiva
Sumrak – jooooooooojjjjjj kakav soundtrack
Gospodar prstenova – čarobno i dovoljno cjelovito, jer Tolkien se jako teško čita
Intervju s vampirom – jer sam bila još mala i odmah zavoljela vampire
Vodič kroz galaksiju za autostopere – zbrkan ali takva je i knjiga, zapravo… to joj je i poanta
Romeo + Juliet (1996) – ekranizacija moje generacije koju još možete podmetnuti osmašima i natjerati ih da zavole ovu priču
Zvjezdana prašina – čudnovata bajka za velike s puno nebuloza
- 14:53 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
utorak, 25.11.2008.
Čarolije između korica - radionica snova
U tradicionalnom forumskom SWAPu čarobnice s foruma radionica snova rijeći i slova pretvorile su u stvarnost.
Pravila SWAPa tražila su da svaka odabere knjigu i citat te prema njemu napravi nakit ili dekorativni predmet, a odabrana djela su slijedeća:
Dan Simmons : Endymion
Anne Rice : Pandora
Jonathan Stroud : Ptolomejeve dveri
Lois McMaster Bujold : Zimoslavni darovi
Lois McMaster Bujold : Pamćenje
Antonie de Saint Exupéry : Mali Princ
Antonije Susan Byatt : Zaposjedanje
Percy Bysshe Shelley : The cloud
J. K. Rowling : Harry Potter i kamen mudraca
Matthew Skelton : Endimion proljetni
Phillip Pullman : Jantarni dalekozor
F. M. Dostojevski : Kockar
Frances Mayes . Pod suncem Toscane
Agatha Christie : Vječita noć
D. Radović : Olovka piše srcem
Guy Gavriel Kay : Gospodar careva
Marija Jurić Zagorka : Grička vještica
Braća Grimm : Ivica i Marica
Kahlil Gibran - Prorok
Njima, velika hvala a vama slike na uživanje...
- 07:34 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 17.11.2008.
Sajam knjige i neodoljivi Macan
Neke žene mogu satima hodati po dućanima i u 30 000 pari cipela naći baš one koje traže, neke žene od šume ne vide stablo pa kupe one najbliže vratima koje nisu ružne u dućanu gdje je red do blagajne najkraći. One prve spomenute u gužvi koja je u subotu bila na Interliberu, pokazale su popriličnu malodušnost u šumi izdavača i bakica koje se laktare oko kuharica za 20 kn, vrišteće djece i mama s kolicima…
No nakon kave u Avenue mallu i mentalne pripreme u NewYorkeru i Bati, moja je ekipa bila spremna za povratak na sajam i paviljon br. 6. Iako je veliki komad plaće ostao u paviljonu br. 5, u šestici su se našla mala blaga… Četvrta Asprinova knjiga, koje već duuugo nema u knjižarama, Enciklopedija čudovišta Stanislava Marijanovića i (ne šlag na torti nego) trešnjica na šlagu – SFERA koja je na svojem štandu imala sve one knjigice s kojima se intenzivno družim uključujući i roman Dlakovuk (1) Darka Macana i novi nastavak u seriji Jadnorog i samog Darka Macana koji je tamo stajao kao onako usput ko naručen da potpiše moje knjigice. A ni jedan autor ne potpisuje knjige kao Darko Macan 2… Tako da sam sad ponosni vlasnik dviju crteža (Kosjenke i Atene 3) koji navijaju za mene…
Nabrojeno je uzrokovalo da hodam sama po sajmu i smijem se na glas a ljudi me čudno gledaju (no nije da me neko pozna…) dok moja ekipa pije zadnju kavu i moli Boga da mi ponestane love ili zatvore sajam (bez obzira što će doći prvo)…
E sad s obzirom da sam vam Dakovuka već preporučila i da ne vole svi dječje knjige sad vam preporučujem zbirku priča Darka Macana «Teksas Kid (i još neka moja braća)». Kao i u svakoj zbirki priča ima ovdje svega, a moja najdraža je Koža boje masline… Teško je objasniti zašto, jednostavno je… pročitajte i sami procijenite (ovaj je post i onako već predug za moje kriterije).
1 - vidi prethodni post
2 - crtač stripova sram vas bilo ako niste znali
3 - pročitaj Dalkovuka
- 08:55 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 27.10.2008.
Knjige za bolnicu...
Izabrati knjigu je uvijek izazov. Nikad ne znate kakvo će vas uhvatiti raspoloženje, ili koliko ćete vremena imati ili napokon koliko se brzo neko djelo čita. Tu su onda i knjige za razne prigode – more, putovanje…
… i knjige za bolnicu. Da, eto dogodi se i da te morate izabrati pa evo mojih favorita.
Prvo, po izboru zabrinute mame i sestre koje ne žele da naprežete oči, ni opterećujete se prenapetom radnjom – Lav, vještica i ormar – C. S. Lewis. Bajkoviti kratki roman za djecu i one koji nikad ne odrastu. Sa svim fantastičnim bićima od fauna do djeda Božićnjaka. Lagano i brzo, ne prevelikog formata… a ako se zaljubite u ovog osebujnog pisca, kojeg se smatra jednim od vrhunaca britanske književnosti ima i nastavaka kojima se možete posvetiti po izlasku iz bolnice.
Drugo, jer mi se slučajno našlo pod rukom – Dlakovuk – Darka Macana. Kratki roman za djecu s elementima horora i fantastike i britkim humorom svojstvenim za ovog autora. Inače ako još niste čitali ništa od Darka Macana, sram vas bilo – čovjek piše fantastiku za odrasle, romane za male i crta stripove i za velike i male i super je u svemu.
I treće, jer je uistinu lako za čitanje i jaaaako smiješno i zabavno – Još jedan krasan mit – Roberta Asprina. Radi se o neobičnoj pustolovini dva neobična lika u neobičnoj kombinaciji fantasya i SF-a (ako mi dopuštate uporabu ovakvih termina). A pustolovine se nastavljaju u nastavcima naslovljenim Mit i korupcija, Nove mitkoncepcije i Mitne intervencije
Ovo posljednje svakako pročitajte čak i ako ne završite u bolnici…
- 12:43 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 29.09.2008.
Čarolije za svakodnevnu upotrebu... i knjige za svaki dan
Smatram se prosječnim Hrvatom. Imam dvadeset i nešto godina. Udana sam. Imam visoku naobrazbu i pripadajuću plaču (ali kako radim u domeni kulture molim da ne zamišljate ništa puno iznad prosječne). Imam stambeni kredit, kućne ljubimce – papige i žabe (duga je to priča), pun ormar repromaterijala za različite kreativne aktivnosti/očuvanje zdravog razuma (devetiooblak.blog.hr). Nemam ormar pun cipela ili skupe odjeće (tek jedne prosječne nikeice). Na popisu „nabaviti“ ne nalazi mi se isključivo špeceraj već i:
- stolarija vanjska
- stolarija unutarnja
- sanitarije
- pločice
- parketi
... spomenula sam gore stambeni kredit pa ste valjda shvatili poantu. No popis ide dalje, u slijedeća tri mjeseca tu su još i:
- rođendanski poklon
- rođendanski poklon II.
- rođendanski poklon III:
... a onda i:
- božićni poklon
- božićni poklon
- božićni poklon
- božićni poklon
- božićni poklon
- božićni poklon
... no tih ima da vam ispuni ekran pa... Ali u međuvremenu, kao i svakome, ulete stvari koje nisu bile na popisu:
- antiseptik
- flasteri
... no da poprilična sam šeprtlja. Pa:
- zgodna sobna biljka
... iako budimo realni do sad ni jedna ni preživjela...
A u mojem slučaju poprilično često uleti i:
- knjiga
- knjiga
- knjigica
- slikovnica
- komplet knjiga
- knjiga
- ...
Mislim da ste shvatili. No nedavno mi je skrenuta pozornost na to da je „glupo kupovati beletristiku jer te će knjige uvijek postojati u knjižnici“. A ja se skamenim jer sam upravo kupila petu knjigu taj tjedan (no dobro nisam baš jako kritična, prije toga nisam skoro dva mjeseca nijednu – ok, dobila sam jednu za rođendan al to se ne računa). I uz svoju prosječnu financijsku situaciju svejedno planiram ići na interliber koji u pravila prolazi s tri odlaska do auta.
Kupujete li knjige? Koje knjige? Za koliko novaca? Jel sam ja luda?
OK nije potrebno odgovarati na ovo zadnje. No eto vam samo primjer da sam se ja poprilično zaljubila u Drizza doUrdena a prva knjiga trilogije se raspala i u mojoj knjižnici (od 40 000 svezaka) više ne postoji. I kako ću ja sad bez Drizza? Sve me ovo poprilično kopka a do nikakvog zaključka ne mogu doći. U međuvremenu doma imam popriličnu zbirku beletristike (sve pročitano prije kupnje – imam i ja kriterije!) i pomalo mučni osjećaj u želucu jer sam ovaj mjesec stvarno pretjerala potpuno neplanirano. Možda vam zbog te grižnje savjesti sad i pišem a prođe me dok Muž kupi neku bušilicu za X00,00 kuna. Ali ja svoje knjigice i knjižurine volim. I utješno mi je njihovo prisustvo na policama i činjenica da imam svoje blago koje volim i čuvam (sister sad čita i ovoj rečenici dodaje „ko zmaj“ al nju ignorirajte jer ona bilježi gdje je stala s daljinskim upravljačem!). Svaki dan sam okružena knjigama na poslu al to nije to. Moje su posebne. Možda je to osjećaj koji imaju filatelisti dok gledaju svoje markice, ili oni što sakupljaju figurice iz Kinder jaja. Možda je to neka vrsta bibliofilije... ili bibliomanije. Ili... Vi odlučite...
A u međuvremenu: obucite plavo za sigurnost, zasadite ružmarin na ulazu u vrt, držite metvicu na prozoru u kolovozu, zasadite jorgovan i ruže za sreću i zaljubite se kad god se za to ukaže prilika...
... i bacite oko na roman Čarolije za svakodnevnu upotrebu američke autorice Alice Hoffman. Njezin način pisanja uistinu je neobičan, a može se čuti da ga nazivaju Magičnim realizmom. I uistinu ima magije u sasvim svakodnevnim stvarima ako ih se pažljivo promotri. Duge opisne rečenice koje obuhvaćaju i po nekoliko vremenski udaljenih događaja a povezanih na sasvim intiman način brzo će vas omamiti. I nema tu toliko čarolija koliko bi čovjek pomislio zbog naslova, čaroban je zapravo ugođaj ove prekrasne priče o životu u svom svojem sjaju. Svakodnevica može i bez imalo fantastike biti sasvim zastrašujuća ili prekrasna.
Priča se u mnogome razlikuje od filma temeljenog na njoj pa nemojte očekivati ništa, samo se izgubite... između korica.
- 14:48 -
Komentari (19) - Isprintaj - #
utorak, 16.09.2008.
Sumrak… i kako izdržati drugi dan na poslu
Lutam…
Između novih polica. Zidova od riječi i šaputanja. U labirintu slova.
I sa svih polica korice me povlače za rukave i rugaju mi se, i smiju i čupaju me. I onda se ponovo dogodi onaj osjećaj, kad nakon druge ili treće stranice znaš – večeras nema spavanja!
Čisto mi je bilo blesavo da nakon onolike kampanje kojom je Algoritam promovirao izlazak knjige Stephenie Meyer: Sumrak, ja nemam pojma o čemu se radi. Knjige u knjižnici nikad nema i prava je pomama za nastavcima a ja uopće nemam volje čitati i tako u pauzi bacim oko i…
Žličica mraka
Prstohvat strave
Šalica romantike
3 šalice strasti…
Za mene dovoljno da se izgubim, da ne spavam, da drugi dan bauljam na poslu jer sam čitala do 3 ujutro a moj se jadni muž vrti u krevetu jer mu nije jasno zašto je svjetlo upaljeno… No, muž se nije ljutio... Ali mama jest kad sam joj drugi dan uvalila knjigu pa te noći ni ona nije spavala.
O knjizi vam neću puno pisati – rečeno mi je da se radi o KOMERCIJALI – ali ja ne volim etikete i smatram da moramo čitati svašta da bi znali što nam se sviđa i još važnije: što nam se sviđa baš danas! Naracija je dinamična, deskripcije baš taman za tu radnju a likove možete lako zavoljeti…
Na stranicama Algoritma možete sliknuti besplatno poglavlje
Toliko o tome… jer nakon sumraka tu su još i «Mladi mjesec», «Pomrčina» i «Praskozorje» i naravno posao, kuhanje, spremanje, spavanje…
- 15:20 -
subota, 30.08.2008.
Zašto ne čitam... Tajna perona 13
jer nemam vremena...
jer sam promijenila radno mjesto...
jer sam se preselila...
jer se nikako ne mogu naći između pravih korica...
I tako knjige iz knjižnice stoje doma i nabijaju zakasninu. A ja čitam naslove koje sam pročitala već nekoliko puta...
Svi imamo mnoga lica. Ona koja pokazujemo svijetu, ona koja pokazujemo samo najdražima, ona koja skrivamo i od sebe samih... Prvi dojmovi su važni ali i često pogrešni…
A slično je i s knjigama. Ponekad jednostavno moraš biti u pravom raspoloženju. Kad sam prvi put čitala priču Tajna perona 13 bila mi je poprilično slaba, a ovaj put baš smo se našli... ja i jedan maglac... u zajedničkom uzdisanju...
Radi se o fantastičnoj priči slavne dječje autorice Eve Ibbotson o nestalom djetetu, o uzbudljivom putovanju, tajnom prolazu i jednom plavom zubu...
(ponovo dječja knjiga...)
- 10:15 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
